Samo za poremećene

Trudi se da u slalomu izbjegneš salve nedefinisanog i apstraktnog, inače će te rijeke mog svijeta odnijeti

01.01.2017.

Ko sam? (Egzistencijalna kriza)

I sta sam ja, naposlijetku
Otkucaj srca, hvala Bogu
Elektricni impuls u mozgu
Pijani kreten nekad tamo u petku.

A volim miris rose jutrima kisnim
Vjetar eukaliptusa i daha njenog toplog
Zivot me naucio da na ranu stavim oblog
I bez straha suocim sa danom najtisim.

Milenijumima, stoljecima
Sapiense ne plasi ono sto se ima
Negoli smrt neznana, a izvjesna
Za koju deceniju, ili cak ovog dana.

Svijest moja neka milost vidi
Smiraj svemira ce joj da se svidi.
I dusa moja krnja mjesto da nadje svoje
Pored bliznjih, voljenih i obitelji moje.

Danas ce moji zakopati tebe
A sutra tvoji mene.

Ali avaj, dok disem nastavljam sa potragom
Po dobrom me pamtite i u odrazu sa rosom
Opojnim eukaliptusom
I u oku jednom caklenom

Me nadjite.

26.12.2016.

Rekla mi je da me voli

Sanjam te svakog jutra kad progledam
Satenskim strunama vedrinu mi saljes.
Dakako, kao nedojence kad prohodam
Trag svog koraka mi dajes.

Tegoban pad u prasumu ociju tvojih
Smrtan za mnoge, za mene svemir.
Izdurat cu muski, neostvarenih mi zelja mojih
S tobom vjecno dijelit cu nemir.

I kad nestanem i u atome se razlozim
Iz vece dimenzije svoju ljubav cu da ti obrazlozim.
U medjuvremenu, ti postoji kao trag
Sjena, obris i bol moj drag.

27.11.2016.

Trump, Castro, Marx, lijevo je loše a desno je dobro

Kad sam odlučio da moj akademski put ide ka ekonomsko-kvantitativnim strujama, prvo što je moj infantilni um pomislio jeste kako trebam pročitati Kapital od Marxa kako bih bio "prosvjetljen" zaboga aman zaman. Helem, prođoše 2 godine kako sam ga počeo iščitavati i znate šta? Nikad mi se nije više gadio socijalizam, anti slobodno tržište i sve što s njim dolazi. A evo kako se sve to izdešavalo:

Kao što možete zaključiti kroz moje postove od prije cirka godinu i po i jače, naginjao sam politički lijevo. Sa svojim fakultetskim angažmanima i praktičnim susretima sa finansijskim sistemima, političkim introspektivama i uz otkriće alternativnih medija, shvatio sam nerealnost, djetinjastost i kognitivnu disonancu svojih neispravnih i iracionalnih pogleda na svijet i okrenuo sam se za 180 stepeni doslovno i metaforički.

Možda bi čitaocu lakše bilo da se vratim na Marxa: na lijenguzu koji je mrzio ponedjeljke, koji u svoje 64 godine života nije bio sposoban da nađe posao, već živio na teret svojih bogatih aristokratskih prijatelja. Takva osoba je predstavila svoju ekonomsko-društveno-političku teoriju, koja je naposlijetku bila odgovorna za smrt miliona i miliona ljudi, godina i godina gladi, stoljeća i stoljeća društvenog nazadovanja, te stotina i stotina diktatora. Iako ja kao ekonomista moram priznati da je Karl Marx iznio adekvatnu kritiku kapitalizma, njegov prijedlog rješenja je blago rečeno društveno suicidalan, što empirijski dokazi i govore.

Heh, jašta ba. Nego, u principu, lijepo je biti filantrop i darežljiv i izjednačiti klase i uzimati od bogatih i davati siromašnima i sve faktore proizvodnje dati diktatorskoj državi. SAMO ŠTO NIJE LIJEPO. Lijepo je kada neki bistar preduzetnički um osnuje privatnu kompaniju, koja plasira proizvode koja je konkurencija svojom kvalitetom, cijenom itd. pa obogatiš tržište inovacijom. Pa stvoriš stotine i stotine radnih mjesta i zaposlenike sa raspoloživim dohotkom koji povećava ukupnu potrošnju, povećava agregatnu državnu potražnju, smanjuje prosječnu kamatnu stopu, stabilizira finansijski sektor, stabilizira inflaciju, održava zaposlenost i raste životni standard... Al Marx se naš'o pametan znaš, pa igra na emocije, kao i svi neoljevičari i liberali (Klintonko poserem ti se usta TRUMP 2016). Feels over reals, što bi konzervativci rekli. Marx je ostao u smetljištu historije, baš kao i diktator Castro i sirovi ubica djece Guevara. Ljevica i socijalizam daju što veću centralističku moć državi, povećavaju birokratiju i čvrsto kontrolišu i ograničavaju tržište. S druge strane, ja vjerujem u što manju birokratiju u jednoj zemlji, sa što manjom "piramidom" (pomoćnik ministra za prosvjetu upravnog odbora Istočni Drvar LOL), što slobodnije tržište sa minimalnim i skoro nepostojećim porezima, sa otvorenim kapijama za preduzetništvo i privatizaciju, vjerujem u minimalistički kapitalizam i slobodnu trgovinu.

Vjerujem u sve ono što bi oni da ukinu.

Pravi ekonomski intelektualci za mene su Friedman, Hayek i ekipa (chicago school, austrian school), pravi lideri su Ronald Reagan a ne smrdljivi globalisti i establišment, Ataturk otac turskog sekularizma a ne propali sultani (Erdogan bey, sen bitireceksin sonra!), Putin brat a ne Josif brkati itd itd.

A kod nas, pa kod nas bolje da je onaj frajer beskućnik kod Konzuma na čaršiji kralj faraon car sultan patrijarh papa i reis ove karine od države, nego ovi zeleni i crveni i plavi

I tako sam se skinuo sa kvazimedija CNN NBC MSNBC BBC Washington Post i ostatak liberalne medijske mašinerije, i prešao na alternativne medije: Bloomberg, Breitbart, Rebel Media, Info Wars. To bi bio početak mog transfera sa jedne strane političkog kompasa na drugi, i nikad se nisam potpunije osjećao. Populizam je eliksir života za dušu.

I zato, sljedeći put kad spomeneš Klintonku, Obamčugu, Kastra, Markel gilfaču il onog francuskog smrada Hollandea što su ga ilegalci iz Čada izabrali, pljunut ću te u facu licemjernu ljevičarsku huškačku jebo li te Lenjin dildom u pičku nerazjebanu.

Nakon Brexita, Therese May i veličanstvene pobjede Trumpa, s radošću iščekujem izbore u FRA, ITA, AUS, GER da desničarski populisti dođu na vlast pa da više odjebemo sa ovim društvenim marksizmom, političkom korektnošću i ostalim kancerima zapadnog društva...

22.09.2016.

Mr. Ezekiel speaking

Kean Ezekiel je čudan frajer. Nekako, u čitavoj toj paleti događaja, doživljaja, priča, floskula i trivijalnosti što tvori moj život i ono što jesam leži nerijetko neudoban nemir i konflikt. Što i u suštini nije strašno kada se pojavljuje u javnim, društenim i, rekao bih, standardnim međuljudskim okvirima. Ali problem nastaje kada taj idejni sukob tvori same ćelije karaktera, na sličan način kako se elektroni vezuju za protone i neutrone u nukleusu. Međutim, metafizika i filozofija, očigledno, nisu hemija.

Kean vazda pravi autistične reference. Ne znadoh, nisam nešto pretjerano furao hemiju u srednjoj, ali sam je zato konzumirao. Interni konflikt je uglavnom oko moralnih principa, teških odluka, biranja strane i pridržavanja tog datog isključivog skupa pravila u datoj filozofiji. Kategorički odbijam karakternu jednodimenzijonalnost i način na koji svemir funkcioniše mi daje za pravo da se desi povremena kontradikcija i poneka bijela licemjernost. Život nije varijabilna jednačina, te stoga: Mogu popiti Paulaner i istovremeno vjerovati u svevišnjeg Boga. Mogu biti konzervativac i ne mrziti el dži bi ti raju. Mogu biti moderan i voljeti kafanu. Mogu navijati za Arsenal i staviti Tottenham na listić. Pustite me na miru, imam svoje razloge i ja to MOGU.

Joj eno Keana, lud frajer skroz, upis'o osmicu ocam'. Srećom, po pitanju ambicioznosti i akademsko-karijernih puteva, nisam puno kočio. Svjestan sam intelektualnog putovanja od tačke alfa do tačke omega, i obdaren sam tim lingvističkim poklonom da znam grčki alfabet. Ako išta, to je jedina strada kojom me apsolutno nije strah kročiti bosonog i u mrklom mraku.

Kean vazda nadrkan. Pored izrazite želje za uspjehom, znanjem i dokazivanjem, pored stalnih sukoba, imam divlji temperament. Izuzetnu averziju mi stvaraju povišeni tonovi, snobizam i elitizam, manjak sposobnosti, neznanje, loša retorika, pljuvanje tokom pričanja, žensko laganje, muško kurčenje, liberalizam, ljevičari, dalekoistočna kuhinja, azijski crtani za odrasle, Jala Brat, Buba Corelli i još nekih milijardu malih iritantnih sitnica koje mi jebu koncepciju i uništavaju odnose sa ljudima do kojih mi je stalo i s kojima želim poslovno-profesionalnu saradnju. Rekao bih, od svih mojih problema, da mi temperament najviše utiče na svakodnevni život i da mi je taj problem najtransparentniji. Što je tužno, jeste to da povrijedim ljude oko sebe. Što je najtužnije, još više ranim samog sebe.

Oooo kako si ti Kean luuud. Onako generalno, nisam ja loša osoba. Znam bacit koju šalu, sposoban sam za ozbiljan i dubok razgovor, znam saslušati i biti saslušan, objektivan sam i racionalan, manifestujem svoje emocije na društveno odgovoran i dozvoljen način, pazim svoju reputaciju i unapređujem se svake marginalne misli koja samo što nije navrla. Al eto, energetičnim vršnjacima/kolegama željnim loše rakije i dobrih derneka, hladnih tuševa i toplog karanja uvijek ostavljam dojam kao da sam ja nešto "ludo", nešto "prejako", neko ko je normala drug i s kim se može popiti, povući i zagalamiti. To nije neistina, ali želim naglasiti da sam ja prije svega PUTNIK kroz ovo postojanje i moram obići svaki pedalj. Ko skonta shvatit će.

Kean stalno neke pičkice voda po gradu. Jebiga, prvi poljubac u drugom srednje i prvo karanje u prvim danima faxa, život me nije mazio i pazio. Kako sam nadoknađivao sva iskustva koja sam trebao proživjeti u srednjoškolskim danima, promjenio sam mnogo djevojaka. Zna ih se zaredati 100, ali sto prva me dokrajči krošeom u sljepoočnicu. I šta ćeš, dignem se, opalim joj šamar, nastavim dalje, i dvjestoti put se desi opet isto. U ljubavi na greškama odbijam učiti. Isto tako, ljubav na prvi pogled je istinita, samo što srećom i nije toliko rijetka. Pice ko pice, uvijek će biti tu. Kad bude vakat za ozbilju, naći će se ozbiljna.

Anksiozan sam i pun nemira, vječno razapet u groblju dilema, trilema i polidilema, spreman za uspjeh i napredak ali okovan u lancima svojim bijesom na neshvaćenost i nemar, pritom sam i predator ljepšeg spola, predator koji nerijetko završi i kao plijen. Joj kako je Kean Ezekiel sjeban, treba mu ili sličica s tripom ili neki prvoklasni psihijatar koliko ja vidim. Vrlo moguće i oboje.

23.08.2016.

I want

E jebem li ga, da ga jebem. Nije u stanju da se jebeno udostoji i obuče majicu koja nije rascjepana, na kojoj ne piše "Alkoholijada 2014 Sutomore" sa razrezanim desnim rukavom i flekom od senfa na leđima. Na jebenim LEĐIMA. Majica, koja nije oprana od gore spomenute godine. Zašto sam navukla štikle od 15 cm i crvenu haljinu s dekolteom ako ću se pojaviti vani s alkoholičarem-beskućnikom?

Oj Aristotela mi i Friedmana, a šta je ovo koji kurac? XXL donji dio trenerka reprezentacije Bjelorusije koja ti visi do rektuma i bokserice iz 2. srednje sa minijaturnim pit bullovima i flomasterom nečitko išaranim "čuvaj se psa"? Majmune infantilni, na šta si potrošio srednjoškolske dane.

A tek patike...Muko moja. Skejterke su isfurale 2008. godine, lijeva žuta i desna narandžasta pertla (obje fluorescente) nikako ne idu sa crnim izlizanim opancima ravno iz separea Danteovog Inferna, te mi tjera nagon na povraćanje, pogotovo vonj iz te rupe na palcu iz koje se širi miris holokausta i fermentiranih rezdelija.

I usput, mogao si se i ošišati. To što si tu paučinu od kose prečešljao preko te rupetine na potiljku ne zavarava nikoga. Zaliske neću ni da komentarišem, medenjak na glavi ti je kritičan. Obrij glavu kao nekada, ne budi jebena pizda, izgledaš ko 50-godišnjak. A TU BRADURINU DA SI SKRATIO ODMAH, te ogavne debele crne guste dlakurine štršte iz tvoje face k'o da si morski jež. Sredi to malo gorilo jedna, neću valjda da mi frendice misle da izlazim sa Džihadi Džonom iz Džalalabada, jebo li te ISIL. Idemo u Slogu a ne na prvu liniju u Kurdistan.

Šta...Je li to...PALIŠ CIGARU? Pa ti si apsolutni idiot. Nisi zapalio 4 mjeseca i 3 dana, što ti to treba da umreš 30 godina prije roka trajanja? Gasi to narkomančino. I tu kesicu zelenog čička iz džepa, vadi dok ti nisam potpeticom iskopala optički živac iz oka.

Ajde sad skini taj ciganski zlatni sat, nismo na romskoj svadbi u Zurichu, A TENE U KANTU MOMENTALNO. Hajde medu, presvuci se i sredi se malo pa da me provodaš kroz grad kao nekada. Samo izbjegni monologe o slobodnim tržištima i austrijskim makroekonomskim modelima nakon par pića, prošli put su oni komunisti iz Undera ubili hljeb u tebi. Svoju energiju i strastvenost ostavi za kuće dok mi budeš skidao čipkaste gaćice zubima kao životinja kakva i jesi. Jadna ja kad sam se zaljubila ovog Tarzana, dođi da te cokim.

***

Ko mi nađe vaku žensku ima od mene sve što posjedujem (osim majice iz Sutomora)

27.04.2016.

Here I come, the Economist

Eh ovako, bit ću koncizan. Nije me bilo na bloggeru jer sam studentska fukara, aktivan sam u par organizacija, te k tome još i part-time vodič u jednoj turističkoj agenciji. Helem, da pređem na stvar:

Danas mi na fejsu izleti post od the Economista, prestižne britanske novinske agencije, s tim da se više fokusiraju na aktuelnosti nego na finansijsko tržište, za razliku od Bloomberga. U postu kaže, internship job, 2,000 pound salary, no experience needed. Jedina caka: "you have to have a right to work in the UK". Pišaj ga, boli me kurac, poslat ću im prijavu da ga jebeš. Traže CV (sreća moja pa sam napucao CV sad jebe mame doslovno), i primjer teksta za rubriku "the Economist explains" u formatu 4 paragrafa, oko 600 riječi. Evo vama ću prezentirati tekst koji sam spremio:

(Napomena, već sam obavjestio dotične kako će isti tekst biti objavljen na blogu tako da džaba vam copy paste hahah)


Respected Economist,

Ante scriptum, I wish to inform you that I, currently, am not holding documentation allowing me to work in the UK, for my residence within Europe unfortunately is not within the European Union. I'm pursuing an endorsed working visa for work and research. If that's an issue, I'd like to sincerely apologize and you most certainly should disregard this mail. You don't have to waste your time reading this application.


Why has the Dayton model in Bosnia and Herzegovina failed


21 years ago, by signing the Dayton peace accord, the most vile and lethal european conflict since the WWII has come to an end. The yugoslavian war has come to an end. The same accord has shaped the legal system of Bosnia and Herzegovina, the most complex multiethnic entity in the region, in such a way that it provided peace and prosperity on one side, but also causing issues such as limiting its economic growth potential, expanding the administrative bureaucracy and initiating continuous aversion and hate among the constitutional ethnicities. Two decades ago, we had the most unique socialist state with stable GDP growth and impressive exports crumbling to pieces with the rise of nationalism and violence. Today, we have Bosnia, in the very heart of ex-Yugoslavia, a country with the most graduates per capita in the southeastern Europe, experiencing an outstanding unemployment with up to 45%. A country in which 34% of the disposable income is spent on food and necessities, and additional 16% to cigarettes and alcohol. Observing this chronologically, it's quite transparent that the imposed policies have only made thing worse in the long run. What happened, how to change it, and how does it affect the rest of Europe?

Due to its complexity, it's only possible to briefly expose the functioning of BiH. It's composed out of 2 entities, the Federation of BiH (with Croats and Bosniaks as a majority) and Republika Srpska (Serb majority). There's also a small District of Brčko. Furthermore, the FBiH contains 10 cantons, which are divided into municipalities, whereas the RS is composed of just municipalities. There are authorities at the state, entity, canton and municipality level. The bureaucratic confusion has caused the existence of 260 ministers (with the country's 3.5 mil population), dozens of parliaments and similar administration. Half of BiH's GDP goes to financing the administration, whereas the EU's average is 10%. This is the main economic issue of this worrisome country and EU, as its mentor and endorser, should initiate the structural changes in this weak economy with an impressive potential.

For instance, in the socialist Yugoslavia, Slovenia and BiH were the only "republics" with a positive net export. Slovenia had a central-european work ethics and good connections with Italy, Austria and Germany. Bosnia had an engineering giant, Energoinvest, involved in projects in Eritrea, Ethiopia, Libya, Egypt and the rest of northern Africa. Nevertheless, the most efficient financial sector at that time was concentrated in BiH, and the domestic banks often accompanied Energoinvest's foreign engineering projects with financial coverage. "It was the golden age of banking in the region" - you might hear from the more experienced local bankers and analysts. Today, Slovenia is emancipated and both economically and socially successful part of Europe - and Bosnia is where it is In the late 2000's, the Ministry of foreign affairs of Kingdom of Denmark has decided to invest ‎€50 bil. into renewable energy of BiH. Its plentiful rivers, windy mountains and sunny plains are perfect for such businesses. However, the complex administration accompanied with ethnic disagreements has caused the investors to flee.

How many times will the Dayton accord, though indirectly, cause withdrawals of business ventures, economic prosperity and growth of the region, specifically Bosnia and Herzegovina? A stable country, geographically almost within the Schengen area, is in interest for all the other european members and potential investors. Bosnia's openness to profits in various sectors and industries may play a large factor in the growth of the European Union itself. Dear Europe, you want to help us, as well as yourselves? Do something about this awful setback that we call the Dayton peace accord.

Šta mislite?

31.01.2016.

O društvu, politici i odustajanju

Isfrustriran sam kvaziintelektualnim lobanjama koje iznose svoja bezvrijedna mišljenja na društvene mreže i daju svoje neargumentovane analize o raznim aktuelnostima, geopolitičkom i ekonomskom problematikom, i komercijalnim teorijama zavjere...Ne palim se inače lahko al BRATE MILI haj ohani malo, ako pišeš o fašizmu u republičkosrpskim socijalnim krugovima kao bremenu ove kvazidržave a na coveru ti Bake i raja iz ezdea, popratno sa opisom kako je BiH bošnjačka država i svako ko se tako ne osjeća treba da odjebe itd itd itd, dupli aršini u nedogled...Budi frajerčina i otvoreno izjavi da si ultradesničar i rojalista za Velike Kuće 10 porodica koje obrću keš u ovom sjebanom sistemu bez monetarne kontrole Centralne Banke, restriktivnih fiskalnih riješenja za agregatnu potražnju, BDP, investicioni disekvilibrijum, i krajnje, nezaposlenost i zaposlenost u sivoj ekonomiji. ALI TO NIJE SVE, entitetske agencije za superviziju komercijalnih banaka bez ijednog diplomiranog analitičara, stranačke struje u nedozvoljenim sferama finansijskog sektora, monetarne institucije bez potpore parlamenta i lokalnog nivoa vlasti...Helem, načeo sam previše tema, ako počnemo o makroekonomskoj problematici nećemo nidokle.

Al haj nebitno to, šta me fascinira jeste prisustvo subliminalnog, tihog, pasivnog ekstremizma i, praktički, fašizma u svim slojevima bošnjačkog društva. Ne, ne mislim na zamotane isilovce sa tenkovima, minobacačima i pratećom opremom uzvikujući religiozne mantre bombardujući pozorišta, bolnice i crkve, nego upravo naprotiv. One svakodnevne, sitne probošnjačke aspiracije u državi gdje se svi odriču nacionalnog identiteta zarad (paradoksalno) još veće manipulativne kontrole gospode u odijelima što već 2 decenije sjede u istim kancelarijama, ona tradicionalna sijela par porodica u kojima je apsolutno prihvatljivo da jedna glava kuće izjavi kako treba da se šugave hrvate sa krša protjeraju u maticu a srbe etnički očisti kao kompenzaciju za agresiju na BiH, i k tome još da bude shvaćen kao humani pacifista visokih moralnih vrijednosti koji riješava elementarne probleme ovog raspalog društva. Znate, nevezano, s mamom sam prošle sedmice pričao o ratu. Bili su u jednoj čaršijskoj mahali, ona išla svaki dan na posao, sestre su mi imale 2 i 5 godina, starija tek krenula u školu, pješačila svaki dan 2 kilometra tamo i nazad, rođaci i šira familija po raznim korpusima, stari sa dedom siječe drva u šumi u 5 ujutru pod snajperom i donosi kući, pa ode po vodu i tako dalje...Čuli ste milion ratnih priča, a uz ekspanzivnu fuziju monetarnih i fiskalnih metoda izvlačenja iz recesije i stabilizovanje rasta BDP-a, ostavit ćemo i ratnu priču sa strane.

Ono što me fasciniralo tog jutra s majkom, jeste što je po prvi put rekla:
"Joj da mi je onog vremena, pa makar i ikarove konzerve dijelili i granate slušali, imali smo makar ideale i nadu. Šta sad imamo? Sine, završavaj tu ekonomiju, idi u lijepu Evropu, zaposli se i osnuj porodicu, služi državi i pošten budi. Nema spasa ovdje, jebo te i Bosna i Bakir i sve ovo. Nije ***** za ovo poginuo. Haj, sine, sretno na ispitu..."

Od tog dana, nešto mi se baš sjebalo u sivoj materiji hipotalamusa, zaboli me kurac za svim ovim ljudima što su stradali u poplavama, ko im jebe mater kad opet papci glasaju za iste ljude koji i dalje ne rješavaju njihove probleme, a pritom svim građanima stvaraju svakodnevno nove. Šta, da im opet doniram pola svoje garderobe? Ma daj. Šta mi koji kurac ima bit stalo do ove države kad smo društvo koje slavi poremećene idiote a tlačimo ovosvjetske genijalce i ljude ispred svog vremena, a ova zemlja je mnogo takvih dala.

Mislim da je krajnja poenta ovog nepotrebno dugog teksta sljedeća, retrospektivno:
1. Zadnji atom patriotizma u meni je izvršio samoubistvo
2. Moja struka, za koju se slamam na faxu i u koju sam se zaljubio, neće biti upropaštena pomagajući ovim govnarima od ljudi
3. Maloljetne i punoljetne pametnjakoviće sa prenapuhanim egom i bez doze kritičkog razmišljanja treba otjerati sa Facebooka u rudnike
4. Bošnjaci su bolestan narod, baš kao i bosanski srbi i bosanski hrvati
5. Klan od 200 ljudi će stoljećima harati ovom državom, i ne osjećam više gnjev zbog toga
6. Pametan se snađe
7. Sentiment je iluzija

Nadam se da mi čitaoci neće zamjeriti na ovako dugom tekstu, ovo je trebala biti kompenzacija za moju neaktivnost posljednjih mjeseci, a i vidite da sam neartikulisano iznio previše misli i ideja jer ih nisam nigdje dosad usmjerio. Al nije sve toliko negativno, fax ide super :)) prvi semestar skoro očišćen, mogao sam malo bolji prosjek ganjati al nema veze, sve u svoje vrijeme. Već imam par ideja za specijalizaciju za finansijska tržišta, brokerstvo i bankarski sektor, al otom potom.

Po prvi put ću postaviti svoju sliku uz tekst, da može pljunuti u ekran po mojim pikselima svaki levat koji se na ovo uvrijedio :))

Lijep pozdrav pozz

02.01.2016.

Godina dana, malo inspiracije i sadržaj Vince Vega-inog kaputnog džepa u nozdrvama

Za 3 dana je prvi rođendan ove domene moje malenkosti. Zašto nisam čekao ta 3 dana pa da postujem? Zato. Dosta sam prepričavao, vazio, analizirao, fiktizirao, seruckao i svaki drugi -ao. Pošto nisam višemilionski planetarno popularni video servis kao što je Youtube, nema potrebe da se ponašam groteskno i da podsjećam čitaoce i sebe nekom literarnom verzijom YT Rewinda, da spominjem neke svoje stare tekstove od početka itd, koji mi se sada zapravo više sviđaju nego što je bio slučaj u procesu pravljenja. Zato na današnji dan odbijam pričati o sebi i o svojoj uvrnutoj perspektivi radi koje ostajem za laptopom pijan u sitne sate pišući o kojekakvim hiperbolisanim i idealiziranim idejama. Interesantno je to kada osciliraš između nedostatka samokritičnosti i manjka samopouzdanja.

Ali to su stvari koje ću ostaviti za sljedeći post, jer nekad treba napustiti svoj metafizički dom i pričati o nekome ili nečemu drugome: bio to neki superheroj ili brkati prodavač dioptrijskih naočara, retro dječijih lasera i hercegovačke škije na Markalama. Helem, ja ću postupiti ambiciozno i utjeloviti Quentina Tarantina.

Pozzzich, drage moje vreće mesa nižih kognitivnih funkcija, ja sam Quentin. Ja sam osoba koja je filmskom projekcijom stavila tačku na i u definisanju američke kulture sa kraja 20. i početka 21. stoljeća. Ja sam vezivno tkivo između bujne mašte autističnog djeteta i miliona prepotentnih kockastih glava sebično tražeći savršene komponente jednog filma. Ja sam u stanju dosadan, uobičajen razgovor učiniti jednom od najboljih scena u historiji sedme umjetnosti. Ja sam jebeno režisirao Reservoir Dogs, a zatim i jebeni oskarovski Pulp Fiction. Ako gledate filma u kojima su Travolta, Uma Turman, Samuel L. Jackson, Bruce Willis i ostali, znate da je to moj film, jer je to moja ekipa. Prije 3 godine izbacio sam Django Unchained i pokupio još jednog Oskara, samo zato što mi se može trololol. Eto im kita u usta svima što su rekli da je Tarantino izumro u 90-ima. Kritičari vole da me hejtaju jer sam eksplicitan što se tiče grafičnosti i nasilja u mojim filmovima, što je paradoks moderne filmske scene i primjer dvostrukih aršina. Al haj jebo to, boli mene kurac kad sam ja Tarantino, ha ya. Odoh sada, čeka me vozač u Cadillacu da trznemo na jedan raw steak, pa odoh u Vegas da ostavim budžet manje afričke države nekoj osrednjoj prostitutki sa zagnojenim kutnjakom i bez legalnog boravišta. Šta si zinuo, pitaš me what? Say what one more time, I dare you, I double dare you motherfucker. Haj zdrao.

Ja uistinu i jesam Tarantino. Happy 1st b-day,
selfreflection.blogger.com.

11.12.2015.

Oporavljen

Us and Them
And after all we're only ordinary men
Me, and you
God only knows it's not what we would choose to do
Forward he cried from the rear
and the front rank died
And the General sat, as the lines on the map
moved from side to side
Black and Blue
And who knows which is which and who is who
Up and Down
And in the end it's only round and round and round
Haven't you heard it's a battle of words
the poster bearer cried
Listen son, said the man with the gun
There's room for you inside
Down and Out
It can't be helped but there's a lot of it about
With, without
And who'll deny that's what the fighting's all about
Get out of the way, it's a busy day
And I've got things on my mind
For want of the price of tea and a slice
The old man died

03.12.2015.

Ko ne pazi, taj se gazi

Uz dužno poštovanje prema mom višemilionskom fanbase-u, želio bih napisati jedan paragraf onako sebično, samo za sebe. Kroz posljednja dva mjeseca sam stekao određena iskustva koja bih da materijaliziram na svojoj domeni za poremećene, u svrhu izbjegavanja pravljenja sličnih grešaka u budućnosti.

A FEW NOTES TO MYSELF:

-nikad opet u vezu sa biseksualnom curom
-no means yes most of the time
-ako je vani sa 7 jaranica dok ti kući danima spremaš mikroekonomiju i poslovno pravo, velike su šanse da imaju ugovoren fisting gangbang i da ismijavaju muške spolne organe i patrijarhalne vrijednosti
-"bubi al ajde samo da se mazimo" ==> "istrljala sam pičku na anu nikolić i onog crnca u spotu 10 puta sinoć, utrnula sam i paralizirana kao stephen hawking"
-izbjegavanje poziva i smanjen kvantitet i kvalitet komunikacije ==> nešto se loše sprema, emotivna kataklizma ili seksualnom frustracijom izazvana apokalipsa, ispali se dok možeš. RUN FOREST, RUN
-samo se idioti zaljube u bisex cure. svakako fizički ne mogu da podnose monogamiju, od hormona
-suma summarum, bilo je zabavno ali never again

Eto ga, izvinite zbog barbarsko-brđanskog vokabulara, vulgarizama i previše eksplicitnosti, svakako je piščeva sloboda govora poprilično popularna u posljednje vrijeme. Pozz


Stariji postovi

Samo za poremećene
<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

Eto, to.
"Većina ljudi ne želi plivati prije nego to i umije. Zar to nije duhovito? Naravno da ne žele plivati! Ta rođeni su za tlo, ne za vodu. I naravno da ne žele misliti; ta oni su stvoreni za život, ne za mišljenje! Tako, a ko misli, ko od mišljenja pravi glavnu stvar , taj u tome može doduše daleko dospjeti, ali takav je pak tlo zamijenio vodom, a u njoj će se jednom utopiti!"

Hermann Hesse - Steppenwolf

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
6554

Powered by Blogger.ba