Samo za poremećene

Trudi se da u slalomu izbjegneš salve nedefinisanog i apstraktnog, inače će te rijeke mog svijeta odnijeti

02.01.2016.

Godina dana, malo inspiracije i sadržaj Vince Vega-inog kaputnog džepa u nozdrvama

Za 3 dana je prvi rođendan ove domene moje malenkosti. Zašto nisam čekao ta 3 dana pa da postujem? Zato. Dosta sam prepričavao, vazio, analizirao, fiktizirao, seruckao i svaki drugi -ao. Pošto nisam višemilionski planetarno popularni video servis kao što je Youtube, nema potrebe da se ponašam groteskno i da podsjećam čitaoce i sebe nekom literarnom verzijom YT Rewinda, da spominjem neke svoje stare tekstove od početka itd, koji mi se sada zapravo više sviđaju nego što je bio slučaj u procesu pravljenja. Zato na današnji dan odbijam pričati o sebi i o svojoj uvrnutoj perspektivi radi koje ostajem za laptopom pijan u sitne sate pišući o kojekakvim hiperbolisanim i idealiziranim idejama. Interesantno je to kada osciliraš između nedostatka samokritičnosti i manjka samopouzdanja.

Ali to su stvari koje ću ostaviti za sljedeći post, jer nekad treba napustiti svoj metafizički dom i pričati o nekome ili nečemu drugome: bio to neki superheroj ili brkati prodavač dioptrijskih naočara, retro dječijih lasera i hercegovačke škije na Markalama. Helem, ja ću postupiti ambiciozno i utjeloviti Quentina Tarantina.

Pozzzich, drage moje vreće mesa nižih kognitivnih funkcija, ja sam Quentin. Ja sam osoba koja je filmskom projekcijom stavila tačku na i u definisanju američke kulture sa kraja 20. i početka 21. stoljeća. Ja sam vezivno tkivo između bujne mašte autističnog djeteta i miliona prepotentnih kockastih glava sebično tražeći savršene komponente jednog filma. Ja sam u stanju dosadan, uobičajen razgovor učiniti jednom od najboljih scena u historiji sedme umjetnosti. Ja sam jebeno režisirao Reservoir Dogs, a zatim i jebeni oskarovski Pulp Fiction. Ako gledate filma u kojima su Travolta, Uma Turman, Samuel L. Jackson, Bruce Willis i ostali, znate da je to moj film, jer je to moja ekipa. Prije 3 godine izbacio sam Django Unchained i pokupio još jednog Oskara, samo zato što mi se može trololol. Eto im kita u usta svima što su rekli da je Tarantino izumro u 90-ima. Kritičari vole da me hejtaju jer sam eksplicitan što se tiče grafičnosti i nasilja u mojim filmovima, što je paradoks moderne filmske scene i primjer dvostrukih aršina. Al haj jebo to, boli mene kurac kad sam ja Tarantino, ha ya. Odoh sada, čeka me vozač u Cadillacu da trznemo na jedan raw steak, pa odoh u Vegas da ostavim budžet manje afričke države nekoj osrednjoj prostitutki sa zagnojenim kutnjakom i bez legalnog boravišta. Šta si zinuo, pitaš me what? Say what one more time, I dare you, I double dare you motherfucker. Haj zdrao.

Ja uistinu i jesam Tarantino. Happy 1st b-day,
selfreflection.blogger.com.

Samo za poremećene
<< 01/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Eto, to.
"Većina ljudi ne želi plivati prije nego to i umije. Zar to nije duhovito? Naravno da ne žele plivati! Ta rođeni su za tlo, ne za vodu. I naravno da ne žele misliti; ta oni su stvoreni za život, ne za mišljenje! Tako, a ko misli, ko od mišljenja pravi glavnu stvar , taj u tome može doduše daleko dospjeti, ali takav je pak tlo zamijenio vodom, a u njoj će se jednom utopiti!"

Hermann Hesse - Steppenwolf

MOJI FAVORITI
Između zemlje i neba
izlog jeftinih mladića
Raznosiš mi blato po kući
Blog before time
Crtice o vječnom
Čovječje vrste kći
Superpenzioner
Osećaji...
Dio moga tijela
I can be your whore.
Sometimes...
Inanis
overthinker
Ispod neba
Klasični Liberal
Nemir skitnice
Ja, ostali i Koševo
na tragu Tajne.
Buđenje svijesti
...say no to me...
Melancholia
ZA ONE KOJI RAZMIŠLJAJU
Na Tavanu
daleko
više...

BROJAČ POSJETA
17969

Powered by Blogger.ba