Patetika je univerzalno prisutna i objeručke prihvaćena od karakterno nestabilnih osoba i shvaćena kao norma uzvišenosti, svjesnosti, mudrosti, iskustva, načitanosti…Kao eto, ja sam tobože svašta vidio i doživio i to mi daje za pravo da napadam i prozivam i osuđujem i diktiram i objašnjavam i zagovaram. E pa ne mere! Ne možeš ti sa 16 nikako doživjeti egzistencijalno blaženstvo ko antički filozofi, nije tebi duša orgazmirala od koncentracije razuma okoline pa da ostaneš neuračunjiv ko Nietszche, nisi ti Filipović pa da labrnjaš meni o ljudskoj patnji, nepravdi, moralu, karmi i dualizmu! Filozofija je egzaktna nauka i život je egzaktan pojam, relativnost ostavite fizičarima. Malo sam skrenuo pa da se vratimo: život predstavlja užitak, mogućnosti, slagalicu, puzle, ima nagrada, postoji rješenje, postoji vjerovatno više rješenja, ali nema potrebe za potcjenjivanjem sebe, uhvati život, uhvati tu malu pizdu za vrat i iscjedi zadnju kad znoja, krvi, limfe, mukusa, neumorno traži eliksir omnirealizacije i pij taj protuotrov za besmislenost i dosadu. Prepusti se mislima, neka te vode, neka te tjeraju na akciju i reakciju, upijaj informacije oko sebe, filtriraj ih i smještavaj u onu podsvjesnu biblioteku, a onda slušaj misli i dopusti svojoj podsvjesti i istinskoj namjeri za razumjevanje da se sklope i iskoriste to predznanje kako bi ti ubrizgali tek toliko dopamina i serotonina u krvi da te trzne i da skontaš kako si upravo iskoristio nekih 2% mozga da sam spojiš dva i dva i zaključiš nešto sam samcat i da uvidiš koliko je ustvari život prelijep i dubok, zato odjebi tu nepotrebnu patetičnost i prividnu dubinu i počni sa overthinkingom. Analiziraj, eksperimentiši, sagledaj iz x, y i z ugla, promjeni uvjete pa uradi sve ispočetka i tako dalje…Ne ograničavaj se. Koristi mozak. Uživaj. C'est la vie.
Go deep

I like the way you think! 🙂
:))
Bravo!!!