Uz dužno poštovanje prema mom višemilionskom fanbase-u, želio bih napisati jedan paragraf onako sebično, samo za sebe. Kroz posljednja dva mjeseca sam stekao određena iskustva koja bih da materijaliziram na svojoj domeni za poremećene, u svrhu izbjegavanja pravljenja sličnih grešaka u budućnosti. A FEW NOTES TO MYSELF: -nikad opet u vezu sa biseksualnom curom -no…
osjecam se ugrozeno od strane monsuna, cunamija, crnih rupa u medjuplanetarnom vakuumu i zelenih mocvara sto dinosaure pretvaraju u naftu sedmicno jednom bacam kocku, i ona mi sapne sta se sapnuti mora. sapnute rijeci sutnjom prihvatim, a obecanje je dug dugove vracam ugrozen sam od mnogo stvari, i kineski zid bi otpuhala radioaktivna oluja sreca…
u sanjarsku tintu umacem pero zivota svoga apsolutno dovoljno da napisem jednu dramu ili pak skiciram obrise njene samo da mi, kuku meni, ne pukne pero ili ne nestane tinte
Na ovom vascijelom bijelom svijetu postojim samo ja. Bez uvrede, humanoidne varijable uprogramirane u moju stvarnost, ali nema krunskog dokaza da postoji bilo koja druga svjesnost osim vlastite. Na stranu moje crne, solipsisticke i cinicne misli, ne znam jesam li usamljeniji bio u zivotu. Ne u kontekstu drustvenih veza, odnosa, socijalizacije i tih stvari, nego…
Pod jezik dzidza midza Dobra zika, psidza U Goi, daleko od vodica Fura se spica Vilica se stisla Zjenka pukla Usta bobu tukla Cica mica Gotova prica Nevezano, u potrazi sam za prvim dijelom “Kapitala” od Marxa, a niko od raje nema, pa cak ni gradska biblioteka. Ima li koji velikodusni blogger u blizini SA…
Prepreka. Velika i mala. Prepreka koja predstavlja izazov, priliku za uspjeh; Slatka prepreka za samoispitivanje i uvid u svoje mogucnosti, bolna prepreka puna trnja i kopriva. Prepreka vrijedna krvi i ogrebotina nepregledno brdo muke i znoja previsoko postavljena prepona za preskakanje. Jao, predstavnici ljudske populacije je li ovo poklon ili kazna? Ponizna je cinjenica da…
Zapitaš li se nekad, smrtniče kad je nebo najcrnije koliko puta trebaš umrijeti da bi živio?
Dugo me nije bilo ovdje. Ali to je nekako ovako: kada čitam, ne pišem i obratno. Trenutno sam zaglavio u aksiomima i dogmama jednog genijalnog mladog regionalnog pisca Marka Šelića. Vjerovatno ga većina znate kao Marčelo, iako sam ubjeđen da će mu kroz sljedeću deceniju inicijali prestići muzikalni pseudonim u kontekstu popularnosti. Ali iskreno, to…
13. Juni 1974. Vozdra, stari. Stigli smo u Umag. Pili smo slavonijsko vino i odigrali tekmu sa nekim Talijanima. Francuskinji sam svirao gitaru. Vidimo se kad se vidimo! (U prilogu razglednica) 17. Juni 1974. Pozdrav za ukucane. Gazda nas je grdio zbog buke pa smo autostopirali do Makarske. Odsjedamo kod nekog Sarajlije, kaze da je…
Trcis, zuris, radis kazaljke ti bjeze pred mracnim zjenkama samani plesu plemenski ples zivota a ti si okruzen prijetecim sjenkama Vjetar ti sapuce ironicno “nastavi” dok se trkas sa zalazecim Suncem budalo, sklopi oci i progledaj i ne reci “ima vremena za sretanje sa sucem” Paradoksalnost znacaja truda neka te u ocaj ne baca nego…